Ljudi znam da sam rekao da se ne mora uvijek o politici, ali ponekad se mora...
Ne znam je li nekom to upalo u oči, ali ja jednostavno ne mogu preći preko toga.
Prvo, prije nego li ovo zvuči kao tipično pametovanje o politici moram objasniti moje viđenje toga. Ja vjerujem da nije moguće pisati neke velike analize o političkim postupcima jer je svatko izvan političkog vrha jednostavno neiformiran o stvarnim događanjima u tim sferama. Mi svi dobivamo samo one informacije koje su nam namijenjene, i nemamo pojma o tome što se stvarno događa. Pa što onda analizirati? Skup informacija koje su nam bačene sa namjerom držati nas u zabludi. A pomisao da će se netko naći tko će to sve „prokužiti“, dosegnuti iza te kulise laži je za mene utopija.
Mislim da neće nikom biti to teško shvatiti, ako se samo sjeti neke situacije iz svog života, a svatko ih je imao, u kojoj mu je samo jedna informacija potpuno promijenila pogled na nešto. Znači može se sve znati, raspolagati sa svim informacijama, a na kraju samo jedna jedina informacija koja je nedostajala, za koju je čovijek tek kasnijie saznao, mijenja svjetlo cijeloj priči.
Pa ako je to tako, kako netko onda stvarno može davati svoje mišljenje, analizirati i procijenjivati, kada realno nema niti polovinu istinitih informacija.
Ali meni još važnije od svake političke kulise je postavljanje ljudi prema toj istoj politici. Mislim da se ljudi bez obzira na situaciju, koliko god bezizlazna izgledala, ne trebaju predavati, ni u kom slučaj. Rezultat predavanja, kako to često kod našeg naroda izgleda odnosno kako to naši ljudi često kažu - „ ja tu ne mogu ionako ništa promijeniti „ vidimo svakodnevno u bahatosti naših političara i menađera.
Kao što rekoh, ne vjerujem da mogu davati neku procijenu,želim samo ukazati na nelogičnosti u događanjima i na paralele između događanja koje sam ja primjetio.
Sanader- ne želim uopće ulaziti u to je li on bio dobar premijer ili ne, u to ni sam nisam siguran, jer kao što sam rekao vjerujem da ne znam niti polovinu istinitih informacija, i te odluke koje je donosio su mi možda poznate ali mi zasigurno nisu poznate stvarne okolnosti u kojima ih je on donosio. Njegov odlazak mi je jednostavno nelogičan, pogotovo u nama poznatim okolnostima. Bez obzira na razna mišljenja koja su se mogla svuda pročitati, kako je zbrisao od problema, ono kad je bilo najteže, ne vjerujem. Prvo Hrvatska nije bila u posebno teškoj situaciji. Misli li netko na krizu? Prvo, ona je u velikom dijelu iscenirana, i od mnogih jednostavno obilato iskorištavana. Drugo, ona je u toj mjeri u kojoj je bila i u kojoj je prisutna isto tako prisutna u cijelom svijetu. Treće, kriza politici samo olakšava posao jer pruža „opravdanje“ za razne mjere i odluke koje inače ne bi bile moguće. K svemu tome svaka kriza neumitno prolazi, a onaj koji je na vlasti pobire priznanja i pohvale za njeno prevladavanje iako ih stvarno i nije ničim zaslužio.
Nadalje u politici ionako ne postoji lijepo i bebrižno vrijeme, jer iako je sve u zemlji „uredu“ političari su stalno na meti ako nikog drugog onda oporbe, tako da krizno vrijeme i ne pravi neku razliku, osim što pruža političarima opravdanja koja gotovo nitko ne postavlja u pitanje.
Dakle, čak i da je zadnje vrijeme bilo teže za Sanadera, nije mi logično da netko godinama, desetlječima radi na nečemu, premijer se ne postaje preko noći, a onda to sve preko noći baci.
A sa druge strane, čine mi se neprevidiva paralela mandata naših premijera sa interesima Europske Unije, odnosno sa našom integracijom u tu istu EU. Osobno mi se činilo ranije, da Sanader nije niti pomišljao stvarno na ostavku, niti da je njegova pozicija bila ugrožena dok je bio više europski premijer nego hrvatski. Sjetimo se Gotovine te sporne suradnje sa Haagom itd. da ne nabrajam, ne želim niti ulaziti u pojedinosti koje bi mogle do zasebnih diskusija dovesti, želim ukazati na model njegovog tadašnjeg ponašanja koji je svima poznat. Nasuprot tome stoji zadnji problem sa slovenijom. To je prvi slučaj u kojem je Sanader zastupao hrvatske interese bez osvrtanja na Europu, i odjednom nije više bilo za njega mjesta na poziciji premijera. I šta imamo samo nekoliko tjedana kanije, premijerku kojoj je ponovno ta nesretna EU na prvom mjestu, i koja na brzinu nađe riješenje, a to što su detalji tajni mi daje samo naslutiti da nisu u interesu Hrvatske, i da će hrvatska javnost saznati za njih tek toliko kasno da će ih još moći samo prihvatiti.
Kao što sam na početku rekao ne mogu znati, ali mi se sve više čini da mi ne biramo svog premijera nego netko drugi za nas.. |